Što možemo vidjeti o sebi kada se zajedno igramo?
O sebi kao timu učimo kroz iskustvo zajedničkog djelovanja, razgovor i refleksiju.
Kada zajedno ulazimo u neki zadatak, ulazimo s već postojećom energijom i situacijom. Možda nam je super dan, a možda smo ustali na lijevu nogu. Ulazimo i sa svojim odnosima, zajedničkom poviješću, iskustvima koja smo već imali jedni s drugima, možda i s nekim neriješenim konfliktima.
Ulaskom u igru pojavljuje se novi zajednički zadatak. Treba razumjeti pravila, pronaći svoje mjesto, donijeti odluke, možda pobijediti, nešto stvoriti ili jednostavno vidjeti što će se dogoditi.
Grupa je u pokretu.
Netko prvi preuzima inicijativu. Netko postavlja pitanja. Netko brzo vidi rješenje. Netko zastane i promatra. Pojavljuju se različite ideje, suradnja, natjecanje, humor, neslaganje, povlačenje.
Grupa u tom konkretnom trenutku dobiva svoj oblik. Može biti spora ili brza, živahna, glasna, tiha, usklađena, raspršena…
Mnogo toga što bismo teško opisali odgovarajući na pitanje „Kako funkcioniramo kao tim?“ postaje dostupno iskustvu dok nešto zajedno radimo.
Igra pritom otvara prostor spontanosti i kreativnosti. Uključujemo se mišljenjem, emocijama, tijelom i odnosom s drugima. Upravo ta cjelovitost iskustva čini igru zanimljivim prostorom za učenje.
Grupa je više od ljudi koji je čine
U svakoj grupi istodobno se odvija mnogo procesa. Svaki član donosi vlastito iskustvo, potrebe i način sudjelovanja. Među članovima postoje odnosi, koji mogu biti vrlo različiti, a grupa kao cjelina ima svoju dinamiku.
Već u grupi od pet ljudi postoji deset mogućih odnosa u paru, deset različitih trojki i pet četvorki. Kada tome dodamo različite uloge, povijest odnosa, formalni i neformalni autoritet, zadatak grupe i organizacijski kontekst, postaje jasno koliko je grupni život kompleksan.
Grupu možemo promatrati kao cjelinu i istodobno ostati osjetljivi na iskustvo pojedinih članova.
Zanimljivo je ono što se događa između ljudi i ono što zajedno stvaraju.
U Gestalt pristupu grupa se promatra kao živi sustav, cjelina koja u svakom trenutku stvara nešto novo.
Ponekad je zanimljivo pogledati grupu i kroz metaforu: Da je ova grupa u ovom trenutku film, serija ili životinja, što bi bila?
Odgovor se možda promijeni već nekoliko sati poslije. I to je dio živosti grupe.
Igra kao prostor iskustva
Igra je jedan od temeljnih načina kroz koje učimo, istražujemo i povezujemo se s drugima. Donosi strukturu i spontanost. Postoje pravila, cilj i određene granice, a unutar njih ostaje mnogo prostora za ono što će grupa sama stvoriti.
Ljudi trebaju razumjeti zadatak, organizirati se, donositi odluke, reagirati jedni na druge i nositi se s onim što nisu očekivali. Upravo zato igra može postati bogat prostor za opažanje grupnog procesa.
U radu s grupama posebno me zanima trenutak u kojem se ljudi prestanu baviti time što bi „trebali“ raditi i uključe se u ono što se događa.
Tada grupa oživi.
Kroz igru lako se pojave procesi koji već pripadaju životu grupe: inicijativa i utjecaj, različiti načini sudjelovanja, suradnja i natjecanje, sigurnost i rizik, pripadanje, humor, frustracija.
Ponekad se pojavi nešto sasvim novo. Ponekad prepoznamo nešto što je grupi već dobro poznato.
I jedno i drugo može biti vrijedno.
Od iskustva prema razumijevanju
Iskustvo dobiva dodatnu vrijednost kada nakon njega zastanemo i pogledamo što se dogodilo.
Kako smo se organizirali? Kako smo donosili odluke? Kada se energija povećala, a kada smanjila? Tko je preuzimao inicijativu? Kako smo reagirali kada se nismo slagali? Što je svatko od nas doživljavao?
Refleksija može krenuti od vrlo jednostavnog pitanja:
Što ste primijetili da se događalo u grupi?
Odgovori često nisu isti.
Jedan član može doživjeti grupu kao vrlo povezanu, dok se drugi u istom procesu osjećao prilično sam. Netko može imati iskustvo spontanosti i lakoće, a netko kaosa. Netko će primijetiti koliko je brzo grupa došla do odluke, a netko da njegov prijedlog uopće nije bio uzet u obzir.
U istom događaju istodobno postoje iskustvo grupe kao cjeline i različita iskustva njezinih članova. Upravo susret tih različitih perspektiva može proširiti sliku koju grupa ima o sebi.
Iskustvo nam daje materijal. Refleksija nam omogućuje da mu damo značenje.
Ne trebamo doći do jedne konačne priče o tome kakva je grupa. Susret različitih perspektiva može otvoriti prostor za nešto što prije nismo vidjeli.
Grupa u pokretu
U organizacijskom životu svakodnevno živimo teme komunikacije, suradnje, leadershipa, odgovornosti, pripadanja i zajedničkog djelovanja.
One postaju vidljive u konkretnim situacijama.
Kada trebamo nešto napraviti zajedno. Kada imamo različite ideje. Kada netko preuzme inicijativu. Kada trebamo odlučiti kojim putem krenuti. Kada se pojavi problem koji nismo očekivali. Kada uspijemo. Kada pogriješimo. Kada se zaigramo.
Kroz iskustvo, razgovor i refleksiju grupa dobiva priliku vidjeti samu sebe u pokretu.
A ponekad upravo igra otvori prostor da primijetimo nešto što nam je cijelo vrijeme bilo pred očima.
Kada grupa igra – program za timove
Iz ovog načina rada nastao je Kada grupa igra – autorski dvodnevni razvojni laboratorij za postojeće timove.
Program povezuje iskustveni rad s grupom, psihologiju komunikacije, Gestalt pristup radu s organizacijama, refleksiju i igru.
2 dana | 6–12 sudionika
Program uključuje pripremni razgovor s naručiteljem, dva dana iskustvenog rada s timom i završni debrief.
Ozbiljnost i igra mogu pripadati istom prostoru.
Za više informacija i individualnu ponudu: sandra@gestaltd.com
Sandra Antišić Čanić
psihologinja • Gestalt psihoterapeutkinja • Gestalt Practitioner in Organizations
Gestalt Development d.o.o.
